Ministarstvo gospodarstva uputilo je u javno savjetovanje prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi, a isti će stupiti na snagu 1. siječnja 2026. godine. Riječ je o paketu koji sadrži niz korisnih unapređenja, ali ostavlja i nekoliko važnih otvorenih pitanja, za koja sam uvjeren da će praksa pronaći odgovore.
Prije nego što se upustite sa mnom u ovu zakonodavnu avanturu, dužan sam istaknuti kako ovo pišem iz pozicije nekoga tko je više godina radio na kontroli postupaka javne nabave, a sada u ulozi konzultanta savjetuje te iste naručitelje i ponuditelje koje je godinama provodio kroz (za njih rigorozne) kontrole.
Krenimo redom.
Novi pragovi – više prostora za naručitelje
Iako mnogi zaziru od preračunavanja u kune, nama koji smo više godina u sustavu javne nabave ostat će zauvijek uklesani dobro nam poznati i općeprihvaćeni pragovi za primjenu Zakona o javnoj nabavi:
- 200.000,00 HRK za nabavu robe i usluga
- 500.000,00 HRK za nabavu radova
Premda su pragovi u našoj sadašnjoj valuti aktualni već 3 godine, priznajem da sam među onima koji još nisu naučili, odnosno prihvatili aktualne brojke od 26.540,00 EUR za robu i usluge tj. 66.360,00 EUR za radove. Prva značajna promjena koja će stupiti na snagu 1.1.2026. odnosi se upravo na te pragove i mogu odmah sada reći da mi je ta izmjena izuzetno draga jer je ove nove pragove puno lakše zapamtiti:
- 35.000,00 EUR za nabavu robe i usluga
- 90.000,00 EUR za nabavu radova
Ali poanta nije mnemotehnika. Stvarni dobitak ove izmjene je onaj operativni na strani naručitelja: manje postupaka koji ulaze u režim Zakona o javnoj nabavi znači brže planiranje i provedbu, manje administracije i više fokusa na postupke koji stvarno nose vrijednost i rizik. Što to znači u praksi? Naručitelji će manje morati ulaziti u složene procedure radi sitnih nabava. Dodatni plus: nabave ispod 5.000,00 EUR više ne moraju u Plan nabave i Registar ugovora, što će skratiti mnoge nepregledne Excel tablice i mnogim djelatnicima naručitelja uštedjeti sate copy-paste procedura.
Jednostavna nabava – plus za transparentnost, minus za dodatnu administraciju
Ono što će naručiteljima doći kao (pozitivan) šok je obveza objave postupaka jednostavne nabave putem EOJN RH. Jednostavna nabava je svaka nabava do vrijednosti gore navedenih pragova, a naručitelji su istu dužni provesti u skladu s vlastitim općim aktom (u praksi je to najčešće pravilnik o provedbi postupaka jednostavne nabave). Predložene izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi obvezuju naručitelje da jednostavne nabave robe i usluga iznad 15.000,00 EUR, odnosno radova iznad 35.000,00 EUR provode javno u modulu jednostavne nabave u EOJN RH. Načelo transparentnosti jedno je od temeljnih načela javne nabave i podržavam svaku inicijativu koja ide u smjeru prikazivanja na što se troše proračunska sredstva, odnosno koji gospodarski subjekti dobivaju sredstva iz proračuna i za koji predmet nabave. Načelo transparentnosti nije samo ukras, ono je alat koji bi zakonodavac i naručitelji trebali koristiti u razbijanju narativa da je javna nabava samo formalnost za već dogovoreni posao. Međutim, valja naglasiti kako isto znači dodatno opterećenje za naručitelje, s obzirom na to da su se postupci jednostavne nabave provodili svakodnevno kao na traci slanjem mailova gospodarskim subjektima i objavom na vlastitim internetskim stranicama. Sada će se ti isti zaposlenici naručitelja morati uhvatiti u koštac sa sustavom EOJN RH, što će sigurno kod nekih naručitelja iziskivati potrebu za dodatnim edukacijama.
Sukob interesa – manje konfuzije, više odgovornosti
Ranije sam spomenuo kako sam godinama radio na kontroli postupaka javne nabave koji se provode u sklopu projekata financiranih iz EU sredstava, a oni koji su se susreli s tim znaju da su to dosta striktne kontrole. Sukob interesa jedna je od stvari na koju se stavlja posebna pažnja u tim kontrolama. Iz osobnog iskustva, većina naručitelja se gubila u odredbama Zakona o javnoj nabavi koje se odnose na sukob interesa i kontrolna tijela su uložila jako puno truda i napora da usklade procedure naručitelja s navedenim odredbama Zakona o javnoj nabavi. Najviše problema naručitelji su imali u shvaćanju tko se točno smatra predstavnikom naručitelja, kako ispuniti izjavu o (ne)postojanju sukoba interesa te objava istih na internetskim stranicama, uz popis gospodarskih subjekata s kojima je naručitelj u sukobu interesa.
Predmetne izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi dotaknule su se i tog dijela te su od 1.1.2026. naručitelji dužni objaviti na svojim stranicama izjavu o (ne)postojanju sukoba interesa samo za čelnika naručitelja. Do sada su morali objaviti izjave za čelnika te za člana upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja. Upravo potonje je stvaralo najviše konfuzije kod naručitelja s obzirom na to da iz vlastitog općeg akta nisu znali točno zaključiti koja su to tijela i koji su to članovi. Redovito su se u kontroli sukoba interesa pronalazile osobe za koje je bilo razvidno da nisu trebale ispuniti izjavu, odnosno nisu se pronalazile osobe koje su trebale ispuniti i objaviti izjavu. Predmetne izmjene i dopune olakšavaju naručiteljima navedeno jer sada nemaju toliko dvojbi koje sve osobe moraju ispuniti izjavu i čije izjave se trebaju javno objaviti.
Pozdravljam navedeno rasterećenje, ali skrećem pažnju na ono što se pooštrava – krug povezanih osoba. Naručitelji sada moraju više pozornosti posvetiti na povezane osobe jer se njihova definicija proširila i na članove stručnog povjerenstva za javnu nabavu te na druge osobe koje su uključene u provedbu ili koje mogu utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave. S te strane možemo očekivati da će se popis gospodarskih subjekata s kojima je naručitelj u sukobu interesa znatno proširiti.
Budući da ću o tome detaljnije u nastavku, ovdje bih se kratko osvrnuo na osnove za isključenje, konkretno na fakultativne osnove za isključenje, s obzirom na to da je do sada sukob interesa bio naveden kao fakultativna osnova za isključenje gospodarskog subjekta. Predmetnim izmjenama i dopunama sukob interesa više nije opcija naručiteljima, nego je sastavni dio definicije neprihvatljive ponude, odnosno ako se za nekog ponuditelja utvrdi da je u sukobu interesa, naručitelj je dužan njegovu ponudu odbiti kao neprihvatljivu. Iz svih navedenih izmjena i dopuna odredbi o sukobu interesa, jasna je namjera zakonodavca staviti posebnu pažnju na sukob interesa i maksimalno otkloniti mogućnost pojave istog.
Teret dokazivanja jednakovrijednosti – kamen spoticanja?
Izuzetno je zanimljiva izmjena koja se odnosi na upućivanje na marku – teret dokazivanja jednakovrijednosti ponuđene robe prebačen je s naručitelja na ponuditelja. Osim što je zanimljiva, navedena izmjena je možda i kontradiktorna, s obzirom da je takvo upućivanje dopušteno samo kao iznimno kada se predmet nabave ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati te je do sada naručitelj bio taj koji je morao navesti kriterije mjerodavne za ocjenu jednakovrijednosti. Ovo je jedno od onih pitanja koje ostaje otvoreno jer isto ostavlja jako puno prostora za različita tumačenja, a uvjeren sam da će nadležna tijela u sustavu kontrole imati puno posla oko ovog pitanja.
Nameće se ključno pitanje: Ako je naručitelj u dokumentaciji o nabavi upućivao na marku jer nije mogao dovoljno precizno opisati predmet nabave, kako će procijeniti je li ponuditelj dokazao jednakovrijednost ponuđenog predmeta nabave?
Osnove za isključenje – važan signal tržištu
Svakako je pohvalno ublažavanje odredbi o plaćanju dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali posebno mi je drago vidjeti sljedeću izmjenu Zakona o javnoj nabavi: kazneno djelo neisplate plaće sada je obvezna osnova za isključenje gospodarskog subjekta. Naručitelj mora isključiti iz postupka javne nabave ponuditelja koji je pravomoćno osuđen za kazneno djelo neisplate plaće iz čl. 132. Kaznenog zakona. Ako se pitate je li taj članak Kaznenog zakona ograničen opsegom plaće ili opsegom (brojem) radnika, odgovor je ne: Tko ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Iskreno, volio bih da je ova promjena došla ranije, dok je neisplata plaće bila učestalija, ali i danas je to vrijedan standard. Ovo je snažna poruka: ni cent proračunskih sredstava onima koji svjesno i sustavno krše temeljno pravo radnika.
Zaključak: promjene su pozitivne, a priprema naručitelja čini razliku
Paket izmjena i dopuna Zakona o javnoj nabavi sadrži značajne pozitivne pomake, ali bi nekoliko rješenja trebalo dodatno izbrusiti radi veće pravne sigurnosti, dok se naručitelji trebaju pripremiti u segmentu najavljenih opterećenja. Do stupanja na snagu preporučujem svim naručiteljima operativnu pripremu – usklađivanje internih pravilnika o jednostavnoj nabavi te edukacija zaposlenika na novom sustavu EOJN RH, pogotovo u modulu jednostavne nabave. Tko to učini na vrijeme, novu će regulativu dočekati mirno — s jasnim tragom odlučivanja i manjim rizikom zastoja u postupcima. Također, sve vas koji ste izdržali do kraja ovog bloga pozivam da se uključite u javno savjetovanje i podijelite komentare jer kvalitetniji zakon nastaje u dijalogu struke i zakonodavca.
