Iskustvo konzultanata i prijavitelja otkriva da prijava na EU fondove nije samo tehnički posao, već i put pun izazova. To je put od ideje i planiranja do trenutaka nervoze kad se pritisne tipka „pošalji“. Nekad odlučuje kvaliteta projekta, a nekad doslovno brzina internetske veze. Danas se bavimo iskustvima prijavitelja i konzultanata s prijavama projekata i pristupima njihovoj evaluaciji.
Bespovratna sredstva: vrste postupaka dodjele
Krenimo s osnovama. Više je vrsta postupaka dodjele bespovratnih sredstava.
Otvoreni postupak: poziv za dodjelu bespovratnih sredstava pokreće se javnom objavom u e-sustavu, ciljajući na što veći broj potencijalnih prijavitelja.
Ograničeni postupak: namijenjen unaprijed određenim prijaviteljima, odnosno prijaviteljima koji su određeni za provedbu EU projekata u nacionalnim krovnim dokumentima.
Postupak izravne dodjele: za provedbu projekta postoji samo jedan, unaprijed određeni prijavitelj koji je utvrđen u prilogu službenog dokumenta (npr. Provedbene odluke Vijeća o odobrenju ocjene NPOO-a).
Vaučeri: u svrhu nabave usluga od odabranih pružatelja usluga/dobavljača proizvoda dodjeljuju se bespovratna sredstva u obliku vaučera prihvatljivim prijaviteljima s pojednostavljenim uvjetima.
Prijave na otvorene pozive daleko su najbrojnije. Radi se o cijelom spektru organizacija iz privatnog i javnog sektora, a u praksi najčešće o MSP-ovima: mikro, malim i srednjim poduzećima. Korisnici su raznoliki i bitno različitih kapaciteta za prijavu projekata – od zanatskog obrta, preko tech startupa i obiteljske tvornice namještaja, do IT poduzeća srednje veličine.
EU projekti na sudu brzine ili kvalitete
S obzirom na to da najveći broj prijavitelja dotiču upravo otvoreni postupci, važno je napomenuti da se provode u dva modaliteta kojima ćemo odmah analizirati prednosti i mane.
Modalitet privremenog poziva: svi prijavitelji imaju rok do kada mogu predati projekt, nakon toga se prijave ocjenjuju, slaže se rang-lista i sredstva odlaze najbolje ocijenjenim projektima.
Pobjedu u ovakvom postupku nosi kvaliteta projekta, a ne brzina predaje. Pogodniji je za kompleksne projekte gdje je veća razlika u kvaliteti između prijava. Veća je i transparentnost kod dodjele jer za svaki projekt ocjenjivači obrazlažu svoju odluku. Načelno, svi prijavitelji imaju jednake šanse i više vremena za pripremu prijave.
Problem donosi čekanje – vrijeme evaluacije zna biti zaista dugo, o čemu smo nedavno i pisali. Isto predstavlja i opterećenje administrativnim tijelima.
Modalitet trajnog poziva („najbrži prst“): prijave se zaprimaju dok ima sredstava u alokaciji. Ako ste ispunili minimalne uvjete i kliknuli dovoljno brzo, imate šanse.
Prednost je, očito, brza obrada prijava, a vrijeme puno znači u poslovanju. Također, nisu svi pozivi i prijave jednako kompleksni, pa kada se radi o manjim i jednostavnijim projektima gdje se prijava može brzo napisati, možemo reći da je bolji izbor trajni poziv.
Mane su nešto očitije, i to prvenstveno pomalo apsurdna situacija u kojoj odluku o dodjeli novca i budućnosti poslovanja donosi snaga računala i brzina internetske veze (čak ne ni umjetna inteligencija). Niti sa strane tijela koje provodi postupak ne radi sve uvijek kako treba, pa je rizik pad sustava i ponavljanje cijelog procesa, obično s odgodom od nekoliko mjeseci. Kvaliteta pada u drugi plan.
Možda će vas zanimati: EU natječaji i fondovi – što nas očekuje do kraja 2025. godine?
Iskustvo konzultanata i prijavitelja u istom timu
Iskustvo konzultanata i prijavitelja iz istog tima otkriva ključne razlike između privremenih i trajnih poziva na EU fondove.
Iz konzultantske perspektive, razlika između ova dva tipa poziva presudna je za planiranje i pristup prijavi. Kod privremenog poziva postoji prostor za strateški rad. Usmjeravamo se na razvoj kvalitetnog i inovativnog projektnog prijedloga, pažljivo vodimo računa o bodovima, razmišljamo i o pristupima konkurencije.
Kod najbržeg prsta vodi se dodatnog računa da nema formalnih grešaka. Nekoliko dana prije otvaranja obično se rade testne prijave u sustavu. Na sam dan otvaranja, prijava se predaje u sekundi kada sustav dopusti. To znači da konzultant i prijavitelj moraju biti istovremeno spremni, često i s rezervnim računalom ili vezom. U tih nekoliko minuta napetost je velika jer je svima jasno da o uspjehu ne odlučuje samo projektna ideja, već i tehnička izvedba samog procesa predaje.
Iz perspektive prijavitelja, s privremenim pozivom poduzetnici znaju da imaju rok do kada trebaju dovršiti prijavu, što im omogućuje planiranje i ulaganje vremena u sadržaj i kvalitetu projekta. Naravno, neizvjesnost ostaje – granica između odobrenog i odbijenog projekta ponekad je tek jedan bod, a trajanje evaluacije često je problem za sebe.
Kod trajnog poziva pritisak dolazi iz smjera proizvoljnosti sustava dodjele. Ipak, za prijavitelje su ti pozivi obično brži – odluka o financiranju i početak provedbe dolaze znatno ranije nego kod privremenih poziva. Također, evaluacija je jednostavnija jer je dovoljno zadovoljiti minimalni bodovni prag, a nije nužno imati projekt koji je „najbolji od najboljih“. Ima poziva u kojima se sredstva ne dodijele odmah, već dok sredstva traju, prijavitelji mogu birati trenutak kada će predati projekt, što u određenim situacijama daje dodatnu fleksibilnost.
EU projekti i njihova pristupačnost u rukama su sustava
Otvoreni pozivi danas predstavljaju svakodnevicu većine prijavitelja. Privremeni nose težinu dugotrajne evaluacije i neizvjesnosti, dok trajni uvode stres i rizik da cijeli projekt završi na sreći brze prijave. Iako obje opcije imaju svoje prednosti, teško je ignorirati činjenicu da se sustav često udaljava od osnovnog cilja – da financira najbolje ideje i najkvalitetnije projekte. Dok institucije ne pronađu održiv način kako spojiti brzinu i kvalitetu, prijavitelji će ostati između planiranja i panike, a konzultanti između strategije i utrke na klik.
Možda će vas zanimati: EU projekti i odobravanje – može li ih svijet čekati?
